Grafički dizajn
Graphic design
Grafički dizajn je proces suradnje između klijenta i dizajnera, s ciljem prenošenja određene poruke ciljnoj grupi. Pojam grafički dizajn se koristi i za grupu stručnih disciplina koje se fokusiraju na vizualnu komunikaciju i prezentaciju. Grafički dizajn kao industrija, usko surađuje s marketingom, oglašavanjem, brandiranjem i vizual- nim izričajem marki. Za razliku od brandinga koji putem marketinga želi informirati javnost ili ciljanu skupinu korisnika o proizvodu ili usluzi s ciljem prodaje, suradnje ili nekog oblika dobiti, grafički dizajn samo želi prenijeti jasnu poruku i zapakirati je u emotivno iskustvo. Iz tog se razloga grafički dizajn često koristi u oglašavanju.
Grafički dizajner komunicira s okolinom, uzima ideje i daje im vizualni oblik tako da ih i drugi mogu razumjeti. Pri tome koristi slike, simbole, tekst, boju i teksturu, bilo to na papiru ili nekom drugom fizičkom obliku ili na zaslonu, računala, ili u videu. Dizajner uzima ideje i pretvara ih u poruku.
Da bi se razumjelo značenje dizajna potrebno je razumjeti formu i sadržaj te ra- zumjeti da je dizajn opisan i sadrži mišljenje, kut gledanja i socijalnu odgovornost.
Dizajnirati znači mnogo više od samog slaganja elemenata ili uređivanja; dizajn uvećava vrijednost i značaj, ističe, pojednostavljuje, i objašnjava. Tu je da uredi, udostoji, unese emociju, uvjeri, čak i da zabavi. To je proces i proizvod mašte.
Paul Rand Graphic designer, iz knjige Design, Form and chaos. Yale University Press, New Haven, 1993.
Kada ljudi govore o dobrom ili lošem dizajnu zapravo misle na dojam kvalitete koji su dobili u doticaju s njim i to često iz usporedbi s ostalim dizajnom s kojim su se susretali.
BOJE
TIPOGRAFIJA
Logotip
Logotip pretvara ime u logo prezentirajući njegovu jedinstvenu tipografiju, često s nekim umjetničkim detaljima koji dočaravaju željeni efekt i povećavaju prepoznatlji- vost. Najbolji logotipi se lako čitaju i pamte, kao npr. Google. Time se postiže da logo potiče pamćenje imena i mogu se izgraditi pod-brandovi kojima je ime poveznica.
Znak
Znakovi mogu biti doslovni ili apstraktni. Najbolji znakovi postaju povezani s imenom branda koji predstavljaju. Tako potrošači automatski povezuju znak s imenom, čak i kada ga vide samo na trenutak: npr. Mercedes Benz ili Nike. Od svih pristupa logu izrada znaka zahtijeva najveći profesionalizam i umijeće.
Logo
Kada se zamišlja logo, većinom se pomišlja na znakove i logotipe jer su se takvi na tržištu pojavili u 80-tim godinama prošlog stoljeća. Tada je započela proizvodnja na globalnom nivou, a s masovnom proizvodnjom pojavili su se i proizvodi koji su se prodavali na više udaljenih tržišta. Da bi uspješno prodavali na tim tržištima, pro- izvođači su trebali zadobiti pažnju kupaca i osigurati prepoznatljivost svojih proizvo- da. Samo stavljanje imena na robu nije bilo dovoljno zbog različitih jezičnih područja jer dio kupaca nije mogao razumjeti napisano pa su trgovci koristili simbole za pre- zentaciju svojih brandova. Prihvatili su i imenima pridružili znakove koji su svima bilo lako shvatljivi. Kroz vrijeme su se počele pojavljivati stilizirane verzije znakova uz – ili umjesto simbola koji su predstavljali brand. U 2000-ma je internet postao glavni komunikacijski kanal pa kompanije uzimaju imena koja dobro funkcioniraju i koriste ih kao imena internetskih domena.
Da se javnost navikne na znak treba vremena i upornosti tako da kompanije kori- ste ili znaku dodaju logotipe kako bi olakšali razumljivost i pristupačnost.
Redizajn loga
Ponekad logo jednostavno zastari i dosadi. Možda više dobro ne predstavlja po- slovanje ili nije mogao pratiti promjene u ponudi i karakteru kompanije na tržištu, ili je jednostavno samo zastario. U tom slučaju potreban je novi logo koji se može razviti iz staroga i tako prenijeti neke pozitivne karakteristike.
Pri tome se treba zapitati slijedeće:
kakva se slika želi odaslati,
što se promijenilo od vremena kada je nastao stari logo;
koje su promjene nastale na tržitšu;
što je s ponudom i može li se i dalje ostvariti isto povjerenje;
da li se promijenio karakter te
može se se već postojeći logo unaprijediti tako da odražava novonastalu situaciju
bez radikalne promjene, koju je poželjno izbjeći jer postoji opasnost od kratkoročne zbunjenosti na tržištu;
koji su elementi loga najvažniji za identitet tvrtke.
Smjernice u grafičkom dizajnu
U dizajniranju postoje pravila kojih se treba pridržavati, ona se mogu prekršiti ali ne i ignorirati. Smjernice su nastale prema iskustvu više izvora:
Prvenstveno je potrebno imati koncept: nema li poruke, priče, ideje ili korisnog iskustva to nije grafički dizajn.
Važno je komunicirati, a ne dekorirati; bitno je kako se predstavlja određeni kon- cept. Forma nosi značenje ma koliko bila jednostavna ili apstraktna. Forma koja nije primjerena poruci prenijet će pogrešnu poruku.
Treba koristiti jedinstveni vizualni dojam: pogledati sve, od cjeline do najmanjeg elementa i provjeriti je li sve zajedno skladno.
Ne treba koristiti više od dvije do tri tipografije: odabrati tipografiju za određene namjene jer je i jedna tipografija uz korištenje različitih stiliziranja ili debljina teksta je dovoljna.
Važno je istaknuti bitno: prvo fokusirati pažnju na najvažniju stvar, zatim krenuti kroz ostatak. Kada se osigura pažnja velikim oblikom, istaknutom slikom, drama- tičnim tekstom, ili uočljivom bojom, polako smanjiti izražajnost elemenata prema njihovoj važnosti.
Boje treba birati namjerno:odrediti kako će boje reagirati jedna s drugom i kakav dojem će prenijeti. Boja nosi psihološko i emotivno značenje, a ono varira među kul- turološkim cjelinama i pojedincima. Nikada ne pretpostavljati da je određena boja ili kombinacija boja dobra za određenu vrstu branda: npr., plava za financijske usluge. Treba odabrati dobre, a ne očekivane boje.
Teorija modernizma koja kaže da “manje je više” nije toliko dogma koliko zdrav razum; što više stvari se nagura zajedno u zadani prostor, teže je razaznati one važne. Prava umjetnost leži u harmoničnom odabiru.
Negativni prostor krije čaroliju jer prostor treba stvarati, ne samo ispunjavati: bijeli ili negativni prostor je nakad važniji od objekata na njemu. Prazan prostor skreće pažnju na sadržaj na njemu i daje oku mjesto za odmor. U kompoziciji mu treba po- svetiti jednako pažnje kao i pozitivnim oblicima.
Tekst mora imati jednaku važnost kao i slika: tekst je vizualni materijal složen od oblika i linija i ima svoju teksturu koje treba uskladiti sa svim ostalim uključenim u dizajn. On mora biti pristupačan, čitak, privlačiti pažnju. Tekst koji se ne da pročitati nema svrhu. Tipografija može biti izražajna, izmjenjena u razne svrhe i ulaziti u su- bkulturu, ali uvijek mora prenositi informacije.
Subjektivan pristup je karakteristika likovnih umjetnika, dok dizajneri moraju gle- dati objektivno i pristup primjeniti krajnjim korisnicima i općem značenju određenih oblika, boja. Dizajn dolazi sa zadatkom, od privlačenja što većeg broja ljudi na kon- cert pa do mnogo važnijih, npr. pokazati put iz zapaljene zgrade. Ako se zanemari
ta činjenica, vjerojatno nitko neće stradati ali potrebna poruka neće biti prenijeta. Prilikom dizajniranja treba stvoriti kontrast u gustoći i ritmu, skupljajući neke objek- te blizu i udaljavanjem drugih, promjeniti veličinu objekata prema važnosti, koristiti
različite debljine teksta, boju, nijanse.
Kod razmještanja svijetlog i tamnog treba osigurati širok spektar tonskih vrijednost
no ne treba prošarati sliku nego točke tamnoga i svijetloga koncentrirati odvojeno. Dizajn je vizualan: oči se često prevare s optičkim iluzijama i stimulacijama.Kružni objekti uvijek izgledaju manji od onih uglatih iste visine, zato ih, da bi se postigao sklad, treba povećati i tako dobiti vizualno oblike iste visine. Slično je i s poravna-
njem odmaka od ruba.
Slike treba stvarati, a ne iskorištavati: stvoriti što potrebno ili osigurati da to učini
netko drugi. Ništa nije gore od često korištenih slika koje se pojavljuju posvuda. Ne treba se oslanjati na ono što već postoji nego stvoriti nove materijale.
Javnost često ima određena očekivanja, pod utjecajem trenutnih trendova ali tren- dovi prolaze pa ako se želi stvoriti trajni brand ne treba ih slijediti. Dobar dizajn ne stari.
Česta je pretpostavka o dvodimenzionalnoj slici kao ravnoj i beživotnoj. Zato se umjetnici i dizajneri trude stvoriti dodatnu dimenziju, kretnju, dubinu, na ravnoj po- dozi, “prevariti” gledatelja pokretnim doživljajem. Statičke slike su uvijek dosadne i ne privlače pažnju.
Dizajn iz prošlosti ima svoju namjenu, on inspirira, podučava. Dobro je razmotriti rješenja koja je već netko primjenio, prilagoditi ih i razviti, ali ne i kopirati.
Iako se simetrija se nalazi u prirodi, to ne znači da je dobra smjernica u dizajnu. Simetrične kompozicije su vrlo statične i uz njih nesimetrični oblici izgledaju čudno. Ne ostavljaju dizajneru puno slobode i stvaraju problem s uklapanjem nesimetrič- nog materijala i informacija.